pon - 10.03.2008
Pinki misli
Ponekad i kad očekujem nekakvu reakciju, iznenadim se kad ju doživim.
Još jedan vikend je iza mene.
Vikend pun dojmova, toliko intenzivan sa svim vrstama osjećaja.
Veselje, ljutnja, nestrpljenje, iščekivanje, ponos, razočarenje…
Ali sveukupno se osjećam jako dobro.
Iako su mi određeni ljudi malo uzdrmali duhovnu stabilnost jer sam opet osjetio onu negativnu energiju koju sam osjetio davno prije, ipak su mi duhovne vježbe pomogle da se ustabilim i kroz pinki misli neutraliziram sve to i završim dan veseljem. Malo me i jedan telefonski poziv razžalostio, ali to je ono ljudski, kad nisamo uspješni ajmo i nekog drugog malo uzdrmati…
Pinki misli su nešto najbolje i najljepše što sam naučio.
Pomaži i kod susreta sa «ne milim» osobama.
Pinski misli koje vrtim svako veče nakon molitve.
Pinki misli u kojima su mi naj miliji, moji voljeni, sretni trenuci, posebni dani ili momenti, ili duboko usječene riječi ljudi do kojih mi je stalo.
10. ožujak 2008 9:23:24
| (5) lijepih misli
pet - 07.03.2008
Tko nam je drag
I dok me pere prehlada, u ovim hladnim danima, mozak nešto sporije radi.
Nisam nikad bio toliko puta prehlađen kao ove godine (računam i prošli, sa zimom 
)
)Ubija me moje analiziranje ljudi i postupaka. Fulao sam profesiju ;) trebao sam ići za psihijatra, ali mislim da bi tada skroz prolupao J
Gledam kroz svoju djecu, rodbinu, prijatelje, što one bliskije, što one nešto «dalje»
Uspoređujem sa odnosima kod mojih ljubimaca. Koliko sličnosti, za nepovjerovati.
Koliko animalnog ima u nama.
Obično se sa tim «animalnim» povezuju sexualni instinkti, obrana, agresivnost, no uz silno krdo mojih zvjeronja i njihove odnose nalazim toliko poveznica u svakodnevnim odnosima, toliko sličnosti koje samo onaj tko razumije životinje može povezati sa našim, odnosno naše sa njihovim jer njih ipak smatram «izvornijima» u tom pogledu.
I onda kad usporedim svoj odnos sa prijateljima, svakodnevna druženja i kontakti, te odnos svojih pasa, te njihov odnos prema društvu na livadici… o koliko sličnosti.
Naklonost nekome ili nečemu od čega proizlazi?
Kako se spajaju naši umovi, kakve su to poveznice koje nas drže, ali i razdvajaju?
Nekad nam se čini, ili nam drugi ukazuju da volimo i cijenimo nekoga tko po našem ili drugom mišljenu to nije zaslužio. Drže nas neke spone, često nerazjašnjive, ali nas drže i ne puštaju. Koliko slučajeva nesretnih ljubavi, maltretiranja, a opet ljudi ostaju zajedno.
Jednako kao i u prijateljstvu, kojem mnogi pridaju premalu važnost, a po meni jednako ljubavi i braku, nekad i važnije, jer snaga prijateljstva je izgradila svijet i izgrađuje nas kao osobe.
Moji su mi prijatelji, a u njih uključujem i ženu i djecu, sve na svijetu. Bez njih ne bi bio ono što jesam, ne bi bio tu gdje jesam i veliki sam pobornik one teorije, da se sve dešava, što se desiti treba, ali i one najdraže mi u zadnje vrijeme, a to je da «vrijeme nosi svoje»
Što znači da vam je netko drag? Da li to znači da ga volite?
Po meni da. To je prvo i osnovno, ono istinski, što prvo ispliva i dalje se razvija.
To je nešto što treba cijeniti kao i što sam naziv kaže, kao DRAGO kamenje.
Živciraš me, ljutiš me, ljutim te, ali si mi drag.
Sve drugo ostaje nevažno, samo ta riječ, samo taj osjećaj, toliko bitan da bi shvatili svoj odnos prema nekome.
I kad trebamo izanalizirati svoj odnos, samo si postavimo to pitanje.
Jel nam ta osoba draga?
Jel nam ta osoba draga?
I dolazimo do rješenja.
Meni su svi moji prijatelji dragi i zato mi jesu prijatelji.
Neki više , neki manje, tako ih podsvjesno i rangiramo.
A neki su mi jako jako dragi 
7. ožujak 2008 9:41:13
| (5) lijepih misli
pet - 29.02.2008
...idu dani
Stiže vikend.
Volio bi da sam slobodan, a ovako nekako poluradno, hoby koji to i prelazi biti…
Iz dana u dan mislim da si sređujem stvari u životu, pauza od nekoliko dana čisto dobro dođe. Ovo sunce me probudilo, ipak sam ovan u kombinaciji sa lavom i cvatem sa svakim lijepim danom, a rokovi me hvataju i ne stižem ništa u vrtu, na gruntu.
Jedva čekam sve te lijepe dane da pobjegnem sa klincima i psima, da upijamo tu energiju i punimo baterije za cijelu godinu.
Već osjećam miris pokošene trave, vrisku klinaca, dosadne vrapce i raspjevane grlice, pokoju svraku….
29. veljača 2008 14:52:13
| (4) lijepih misli
uto - 26.02.2008
...more života
"….U moru života što vječito kipi, vječito hlapi, sataju se opet, rastaju se, opet, možda iste kapi……"
sudbinu ne možemo mijenjati. I kad pomislimo da smo ju promijenili, preusmjerili, ona je zapravo točno onakva kakva je trebala biti. Bez pomaka u bilo koju stranu.
Žalimo za onim što je bilo ili moglo biti, a zapravo nismo ni svjesni da je zapravo baš tako i moralo biti.
Ali ljudski je žaliti i težiti, žuditi i bez toga nema ničega.
Da li ja žalim? Pa da. Svakako. Priznao sam to sam sebi i drugima na starom blogu gdje su svi znali tko sam i što sam i stvarno koliko sam u jednom trenutku bio svjestan da me čita tisuću nekih koji me žela, šaka onih koji me preziru i desetak onih koji me vole, toliko kod pisanja nisam bio svjestan koliko duboko i transparentno sebe izlažem nekima koji me nikada neće shvatiti.
Mislim da nisam teška osoba, za one koji me dobro znaju i koji znaju što im ja kao osoba mogu pružiti.
Jednako tako težak sam onima koji ne žele prihvatiti različitost u mišljenju i stavu, otvorenost, impulzivnost, izražavanje osjećaja, ljubavi, boli. Ispadam freek i ispao sam kod mnogih, pa i papak, ali iskreno, nije me briga. Znam tko sam, što sam i koliko sam sebi vrijedim.
Priajtelj me optužuje da sam ga nazvao egositom, ponavljam, hah, jer me to pati. Pročitao je jednu riječ a nije sve ostalo. Nije shvatio ni trenutak onog što sam mislio u tom trenutku, a sa druge strane, nemilosrdno na mene svalio cijelu paljbu riječi. I sada da ga ne shvaćam, volim i cijenim, volim, poštujem, mogao bi se naljutiti i frnjiti kao što se on frnji za koješta.
I na kraju, hm, jesam čudan, ne boli me kad o meni pričaju i pišu, znam da me ne znaju i ne razumiju, smeta me kad o mojim prijateljima to rade, o njemu, a sa druge strane, laskaju i tepaju za ne povjerovati.
Koliko je on toga svjestan?
Mislim da dijelom je, ali dijelom opet žmiri.
26. veljača 2008 11:00:28
| (5) lijepih misli
...nešto
Osjećam kad se nešto dešava. Jednostavno osjetim. Osjetim u snovima, u mislima, negdje duboko.
Već prije mi je jedan naš alternativac rekao da imam posebne sposobnosti, a dok sam se bavio masažom kod mene su svi sportaši voljeli ići jer bi se osjećali «bolje».
Znam da nešto ne štima, da je negdje relacija poremećena, ne znam zašto i kako, ali šutim i…
U svemu me tome muči jedna nedorečenost i njegova uvjerenost u jednu moju krivnju i jednu laž. Istina je točno onakva kako sam mu rekao.
Bilo je jedinstveno i nikad prije i nisam ja.
Kako zvuči jednostavno, a jako me pati što to ne želi prihvatiti. Znam da neke indicije mu pokazuju na drugo, ali ipak toliko bi mi trebao vjerovati.
Rekao mi je da je on previše u «nešto» uložio??? Ne znam na što je mislio. Ne shvaćam?
26. veljača 2008 9:55:16
| (0) lijepih misli
pon - 25.02.2008
...eh ti snovi
O jednoj mojoj divnoj prijateljici.
Tko kaže da net nije divna stvar. Isprva nas je povezao jedan stari davno umrli forum, ali ne samo on, naravno, jer prijateljstvo i razumijevanje je nešto puno puno više i jače.
Ne moram pisati koliko ju volim. Neizmerno.
Razumijevanje u svakom pogledu.
Da se ne razumijemo već bi odavno prekinuli bilo kakvu suradnju i odnos.
Povezuje nas razmišljanje, podrška, misli.
Ne moramo se niti čuti, ali znamo što se dešava.
Jedna je od rijetkih koja zna za moju bolest. Mada mi je teško što sam joj rekao, ali morao sam imati nekakvu, hah, recimo i nazovimo to, malu i čistu riznicu u koju sam pohranio ne samo ono vrijedno što čuvamo nego eto, nažalost i nešto zlo i ružno.
O zna me i naljutiti, zna me razžestiti, udahnem, izdahnem i ajmo dalje. Znam da i ja nju, jednako tako, ali samo svojom spontanošću a ne pripremljenim reakcijama.
Impulsivci oboje.
Noćas sanjao ružan san. Ma bez veze. Ona i još netko mi rade iza leđa, laži kod mene doma, ružne riječi sa moje strane, šutnja sa njene…inače loše i malo spavam, a ovo je bilo strašno.
Sad me uhvatilo kao panično sjećanje.
Moram opet poraditi na ružičastim mislima….
25. veljača 2008 14:04:51
| (2) lijepih misli
Slika mog života
Nekako volim pisati ponedjeljkom.
Ugodan vikend, dosta žuran, ali lijep, uz obitelj, prijatelje i to je to.
Bili smo kod jednih, nismo do sada dugo stizali, što zbog klinaca, dječjih bolesti i baš sam si napunio baterije. Uvijek osjetim tu povezanost i zašto prijatelj postaje prijateljem ili kako kažem, samo prijatelj prijatelja stvara. I onda kada analiziram koliko smo različiti, pa čak i koliko jako suprotno razmišljamo o nekim stvarima, opet onda nađem veliku povezanost i prisnost, negdje duboko i to je ono što obožavam.
Što tražim kod prijatelja?
Zapravo ništa. Haha, čudno zvuči, ali ne mogu napisati što tražim i očekujem od prijatelja.
Slijepu lojalnost?
To sam do prošle godine sigurno mislio a onda shvatio da sam u krivu.
No, opet podršku? Da svakako? Ali podršku?!? Ma ne. Ne treba mi podrška za stvari koje radim krivo, za temelje koji nisu dobro postavljeni, za odnose koji negdje klimaju.
Na duhovnim vježbama smo radili da svoj život analiziramo kroz odnos sa jednom osobom, ali sa nekom koja je u trenutku analiziranja bila u najintenzivnijem odnosu, mislima, na bilo koji način.
I stvarno cijeli život, ako je osoba toliko važna, možeš kroz njene riječi, misli, postupke…analizirati i to konkretno i direktno.
I tada shvatiš sve o sebi, ali i da li je ta osoba vrijedna tvoje pažnje i ljubavi.
Tek onda krećeš dalje sa drugim osobama i malo po malo stvaraš sliku.
Na kraju uvrstiš one koji ti nisu dragi i analiziraš taj odnos i dobiješ jedan kolaž svog života.
I sad, o svemu tome ovisi da li će slika biti renesansna, impresionistička, nadrealistička….
Hahaha, moja je impresionistička sa naznakama romantike i nadrealizma, hahahaha
Eto i sam sam se sebi nasmijao.
25. veljača 2008 10:15:56
| (2) lijepih misli
čet - 21.02.2008
Bilo pa prošlo
Malo sam odvrtio stare poruke na straom blogu koji sam zaključao i čitao svoje reakcije.
Žao mi je što njih nekoliko ne vjeruje u ono što sam rekao. Ne vezano uz ono što se meni događalo, nego vezano uz njih, uz odnose drugih prema njima.Soznao sam da on, iako ignorira, negdje u sebi je sve ipak zaprimio, ali filtrira od trenutka do trenutka kako mu paše i vidim da ga boli što sam rekao. Nisam rekao zato da bi patio, nego da zna, mada mislim da je znao i prije samo nije htio proiznati.
Opet se vraćam na njega jer mi je neki dan spočitao da sam ga nazvao egoistom, a da pri tom nije uz cijeli taj tekst niti pokušao dokučiti što sam i kako mislio.
Onda sam se opet vratio na jednu od osoba, "kuharica" svega toga, hah, ma zapravo mi svejedno. Žao mi je što zapravo samo sa malo više dumanja i sami bi došli do tog zaključka, ali lakše im je bilo ovako, sve na mene i moju dušu.
I na kraju, opet o njemu, žao mi je što ne vjeruje u jedinstvenost jednog trenutka, i .....
o tome jednom kad smognem riječi i sbage....
21. veljača 2008 13:18:11
| (3) lijepih misli
...što to ima...
Tošetova verzija Trešnja je fantastična. Opet me jako dirnula. Toliko istine u njoj, toliko jačine u tim jednostavnim riječima.
Kad će se vragovi ostavit mene i kada ja njih.
Kažu ne smiješ leći sa negativnim mislima, ali kako.
Koliko god se trudio uvijek se vrate i uvijek iznova zamagle misli.
Opet jučer malo razočarenja, opet lagano izigran, ignoriran, ostavljen.
Ma ništa strašno, ali kad se nadaš i veseliš onda je sve strašno.
I u moru prijatelja sa kojima imam super kontakt uvijek ispliva netko tko sve to skrene na sebe.
Uvijek, uvijek uvijek.
Nazvao me prijatelj egocentrikom?
Hah, što da kažem…
21. veljača 2008 13:08:26
| (0) lijepih misli
uto - 19.02.2008
Zadnjih par dana
Koliko sam bio smušen sad par dana, toliko sam jučer shvatio što i zašto se dešava.
Bijeg od osjećaja, udaljavanje zbog zbližavanja, odgurivanje zbog potreba, a onda opet želja za kontaktom.
Čudan je život, jako čudan, blago rečeno.
Vrijeme nosi svoje.
Hah, nisam ni slutio koliko će ta izreka označiti moj život.
Koliko duboko će se usjeći u moje srce.
Koliko će duboko u mojim mislima tinjati, a ja si stalno mislim jel napokon donjelo ili kako je i samo beskonačno tako je i na nama, na meni, na njemu, svima, da čekamo i dočekamo ili nikada ne dočekamo.
Možemo malo upravljati i reagirati, ali kočnice koje nas zaustavljaju ili usporavaju su prejake da bi kola pošla onim putem i brzinom kako mi to želimo.
19. veljača 2008 11:20:34
| (5) lijepih misli